Ljubomir Radanović - kremen - kamen centarhalf mekog srca.

---

‘’Ne znam kako vi doživljavate danas, ali je sigurno da ja nisam bio svjestan važnosti tog gola. Prvi osjećaj mi je bio da smo se izvukli iz jedne komplikovane situacije, i da smo ipak napravili nešto veliko. Prvi signal odmah poslije utakmice dao mi je tada novinar sporta Zoran Milović, rekavši mi "Ljubo ušao si u legendu". 

Nisam znao o čemu priča jer nisam vodio te profesionalne statistike. Osim toga žurio sam na povratni avion Split - Beograd sa svojom porodicom, sinom i suprugom, koja je prvi put bila na utakmica sa mojim rođacima koji su živjeli u Splitu. Neposredno poslije gola sam otrčao prema klupi da podijelim radost sa igračima, ali sam tamo bio prevrnut i u jednom trenutku izgubio dah od gomile igrača koja je bila na meni. Vikao sam "Ne mogu da dišem". Gledao sam igrače u transu i nekako se izvukao. Osjećao sam se ponosno zbog pobjede i gola i ništa više od toga.

Danas gledam na to kao neki lijepi trenutak moje karijere, koji u ovim vremenima spajanja i pomirenja između ljudi bivše države, dobio na važnosti. 

Na moju veliku žalost, nisam imao nikad priliku da se sretnem sa Delićem. To je bio njegov poslednji zvanični prenos, jer je otišao u penziju. Dobio je jedan lijep neočekivani poklon od mene. 

Mogu reći da sam najponosniji što sam bio standardni državni reprezentativac i kapiten šampionske ekipe Partizana. Sigurno da i bronzana medalja na olimpijski igrama u Americi 1984. je još jedan period na koji sam ponosan. 

A što se tiče ove godine - moji utisci su da se igra sa velikim patriotizmom i poštenom borbom. Ipak će na kraju pobijediti oni koji su najbolji i najspremniji.’’